Izgubila sam se...
U gomili lica bez osobnosti...
U svakodnevnici...
Sati su prolazili...
Svaki dan je izgledao isto...
Samo je bol povremeno bila tu...
Kao podsjetnik...
Da živim, da dišem...
Izgubila sam se...
Pod teretom zaboravljanja i ponovnog prisjećanja...
Ali sada je dosta...
Želim promjene...
Novi početak...
Novu priču...
Sa sretnim krajem...
Želim pronaći sebe...
Onu osobu koja sam bila...
Želim skinuti masku...
Konačno se iskreno nasmješiti...
Ali hoću li moći?
Hoću li moći pokazati pravu sebe?
Ili ću i dalje ostati sakrivena iza osmjeha...
Izgubljenja u vlastitim mislima...
Umorna od života?
Ne...
Neću...
Bilo je dosta!
Krenuti ću iznova...
Otići u ne poznati...
Ne moraju nužno svi koji lutaju biti izgubljeni...
Da, uspjet' ću...



Ey...dragi moji....od sad cu malo
Rijede pisat postove...ali komove cu vracati
Naravno spamove ne
NA NJIH NEODGOVARAM
I PRESTANITE IH SLATI
Et to bi bilo to
Skoro mjesec dana nisam pisala post
Pa je bio red da nes nasvrljam....




PozzZz & Kisch

Hvala svima koji su zasluzni za moju srecu i onima koji su htjeli i koji su mislil da ja nista necu postici u zivotu jer sam zbog toga sve vise trudjela da budem bolja i in koji su povrijedili moje osjecaje jer sad znam da ih imam!!

Ovi dana se osjecam posebno
Neki poseban osjecaj...
Neznam da li ga mogu nazvatisreca
Pocinjem se smijati...ali
Ovaj put iskrneno smijati....
Prije su to bili lazni osmjesi smijala sam
Se ali nije to bilo iskreno....to je bilo
Samo zbog tog sto sam morala biti "jaka"
Pred onim koji me nespimatisu.....
Imala sam obicaj reci i bilo je tako
"zasto ljudi nemogu da svate da ni
Koji se smiju najvise pate"



Naucila sam cijeniti zivot...Naucila sam
Da srecu cine sitnice...Naucila sam uzivati
Lezeci u travi i gledajuci sunce....Naucila sam
Shvatiti ko su iskreni prijatelji...Naucila sam da jedan
Isren osmijeh nekosta nista a znaci mnogo...
Naucila sam...



Sjecam se oni dana kada sam bila mala
Curica...s rascupanom kosom...igrala se u pijesku...
Uzivala u radosti i igri...uvijek s osmijehom na licu...
Sjecam se....Navece su mi pricali da djeci
Koja neslusaju roditelje dolaze duhovi,
I cudni stari ljudi (Inace bojala sam se stari ljudi)
Uvijek sam budila sve u kuci svojom vikom...
Imala sam jednog medu i s njim bi uvece pricala=)
Nisam znala sta znaci nesreca, tuga....
Sjecam se i zeljela bih da opet bude tako....

I MISS YOU

Meni ostaju zime i mrazevi
Da me na te sjecaju
Da te nemam.....vise nemam
A TREBAM TE



OsJecAm pRazniNu....neSto mE hvAta....neZnam nI sAMa stA....neDosTaje Mi ta
cuRa...moJa seKiCa...mOja VAnEsSa....
sRce MojE...mojA maLa zvjEzdiCa....
beZ nJe je sVE NistA...beZ njE sVe vAznO NesTAJE...
.Bez Nje bOl nepRestAjE....
nAraVno tU su IrcHy & mEdY...DviJe zAkoN cuRe....
bEz nJih NeBI mogA ziVjet....
ali Ona Mi pUno neDostAjE.....
v0liM jE.......
nadAm se Da ce Se brZ0 vraTit....

Sve do juce nisam poznavala samu sebe.Shvatila sam da bol nije bol,
da ljubav nije ljubav,da sreca nije sreca.
Shvatila sam da je sve stvar nasih osjecaja,
te nacina na koji ih dozivljavamo i prihvatamo
.Pocela sam primjecivati mnoge stvari na
ljudima koje prije nisam vidjela.
Nisam sigurna da li je to do njih ili do mene.
Jako su me poceli zanimati ljudski osjecaji,
pa sam odlucila posmatrati druge,
s obzirom da sama sebe nisam mogla prouciti.





Da li postoji sadasnjost ili je svaki nas
korak tek korak ka proslosti?
Da li postoji buducnost ili je to tek san za bolje sutra...
Ostaje mi samo proslost...
...jer izgovorene rijeci urezuju se tako
duboko i ostaju u toj proslosti nepomocne....
Tisina poznaje sadasnjost...ona je cini...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.